Glavna junakinja, mlada zaposlenica veterinarske klinike u Buenos Airesu, dobiva zadatak da u malom mjestu Open Door pregleda bolesna konja. Po povratku u grad biva svjedokom samoubojstva skokom s mosta, a njezina partnerica netragom nestaje. Put je vodi nazad u Open Door, mjesto koje nosi ime po klinici za psihičke bolesnike otvorena tipa i čiju povijest junakinja malo-pomalo otkriva. Život s vlasnikom konja, susret sa zavodljivom tinejdžerkom, odlasci u gradsku mrtvačnicu na identifikaciju tijela od kojih nijedno nije ono njezine nestale partnerice, predavanje užicima i otkrivanje života u ruralnoj sredini čine svakodnevicu ove antijunakinje koja svakom stranicom postaje sve začudnija. Majstorskim stilom, osjećajem za detalj, rečenicom nabijenom mirisima, zvukovima, okusima, čime se Havilio u svome prvijencu pokazuje kao vrstan pripovjedač, suptilno se brišu granice između sela i grada, tradicije i modernosti, zdravog i bolesnog, privatnog i javnog, stapajući se u jedinstvenu priču o potrazi za vlastitim mjestom pod suncem.
Opendoor nije višeglasni roman, već niz samotnih pjesama u intimnu tonu. Priča za razmišljanje koju nećete brzo zaboraviti. El País
Ljepotom detalja i sablasnom atmosferom Iosi Havilio daje očaravajući doprinos književnosti samotnjaka. Chloe Aridjis, autorica Knjige oblaka
Opendoor je zbunjujuća, potresna i nadasve uzbudljiva knjiga. Hvalospjev potrazi za samoćom, kao i besmislenosti te potrage. eleutherophobia.wordpress.com
Dvosmislena priča koja graniči s crnom komedijom... Vješto i suptilno, roman upozorava na obmanu slobode na koju je nasjeo gotovo cijeli svijet.
